U sredu, 16. decembra 2015. godine, na spomen-obeležju Stratište na Jabučkom putu održana je državna ceremonija posvećena obeležavanju Međunarodnog dana sećanja na Rome stradale u Drugom svetskom ratu.

Ceremoniji su prisustvovali gradonačelnik grada Pančeva Saša Pavlov i predsednik Skupštine grada Pančeva Tigran Kiš, predstavnici Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja RS i Nacionalnog saveta romske nacionalne manjine, delegacije više stranih ambasada u Beogradu, potomci žrtava, udruženja i građani.

Tom prilikom vence u ime grada Pančeva položili su gradonačelnik Saša Pavlov i predsednik Skupštine Tigran Kiš, dok je u ime Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja RS venac položio pomoćnik ministra Milan Popović.

Nakon umetničkog programa, prisutnima se obratio gradonačelnik Pančeva Saša Pavlov:

– Danas smo ovde da zajedno odamo poštu i da oživimo i negujemo sećanje na jedno veliko stradanje i progon Roma. Na ovom mestu u Drugom svetskom ratu, okupatori su streljali između 10 i 12 hiljada ljudi – Roma, Srba i Jevreja. Nacisti su počinili strahovit genocid, a na nama je da se sećamo i da ne dozvolimo da se ova strašna dela ikada ponove, rekao je gradonačelnik i poručio da treba da čuvamo uspomenu na naše žrtve i da se znanjem i nezaboravom, a pre svega vaspitanjem i obrazovanjem naše dece i omladine, borimo protiv nepravde i nečovečnosti.

Prisutnima na skupu obratio se i predsednik Nacionalnog saveta romske nacionalne manjine Vitomir Mihajlović, koji je istakao:

– Ovo znamenito mesto je istorijski značajno i obeleženo kao najveće stradanje, pre svega, pripadnika romske nacionalne zajednice, Jevreja i Srba. Mi svake godine, kao i ove, moramo da se setimo šta se ovde dogodilo, kako se to nikada više ne bi ponovilo.

Pomoćnik ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milan Popović poručio je:

– Bol ne poznaje boju kože. Žrtva je žrtva, bez obzira na boju puti. Ljudi se ne smeju deliti, ni po veri, ni po nacionalnost, već je čovečnost ono što se čini ljudima. Vrhunac genocidnog stradanja u Drugom svetskom ratu i jeste bio odvajanje žrtava na one vredne, nemačke žrtve, i one manje vredne, ili bezvredne, žrtve u okupiranim zemljama.